stringtranslate.com

Ademaga Mešić

Ademaga Mešić o Adem Aga Mešić [2] (25 de marzo de 1868 - 1 de julio de 1945) [3] fue un político y oficial militar bosnio que sirvió en el Schutzkorps austrohúngaro y más tarde miembro del gobierno Ustacha del Estado Independiente de Croacia para la región de Bosnia durante la Segunda Guerra Mundial .

Bosnia otomana

Mešić estaba casado y no tenía hijos, y se consideraba un croata musulmán . [1] [4] [5] Fue el editor de Behar , una revista política musulmana bosnia publicada en el período 1900-11. [6]

Anexión austriaca de Bosnia y Herzegovina

Mešić pertenecía a un bloque croata-musulmán instalado en 1908 por el gobierno de Austria-Hungría para apoyar su anexión de Bosnia y Herzegovina . [7] Como germanófilo , fue un líder de los partidarios musulmanes de la anexión de Bosnia y Herzegovina que renunciaron a cualquier tipo de autonomía, incluida una basada en la religión. [8] En 1908, estableció el Partido Progresista Musulmán, que tenía una orientación procroata. [9] Escribió y publicó una obra titulada "Moj odgovor bezimenim klevetnicima" .

Primera Guerra Mundial

Al comienzo de la Primera Guerra Mundial fue comandante militar del Schutzkorps , una milicia voluntaria auxiliar establecida en Bosnia y Herzegovina por las autoridades austrohúngaras. [10] [11] La unidad que organizó y comandó también era conocida como "Ejército de Ademaga" ( en croata : Ademagina vojska ). [12] Después de la guerra, Mešić fue comerciante de aves de corral en Tešanj. [13]

Segunda Guerra Mundial

Durante la Segunda Guerra Mundial , perteneció a un estrecho círculo de musulmanes que apoyaban al Estado Independiente de Croacia y fue vicepresidente de su gobierno ( en croata : Doglavnik ) con sede en Banja Luka . [14] Al final de la guerra, formó parte de la evacuación del Estado Independiente de Croacia a Austria , solo para ser encarcelado por las fuerzas británicas, que lo extraditaron al nuevo gobierno comunista yugoslavo. [15]

Juicio y muerte

Después de la guerra fue juzgado. En su declaración final dijo que sólo era un ciudadano leal del sultán otomano , emperador austríaco y rey ​​yugoslavo Karađorđević a su vez, enfatizando su voluntad de continuar su leal servicio, ahora al nuevo gobierno comunista. [16] Mešić fue sentenciado a cadena perpetua, donde murió en 1945. [17]

Referencias

  1. ^ ab Geiger, Vladimir (2008). Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946: Dokumenti: Zagreb i središnja Hrvatska. Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. pag. 418.ISBN​ 978-953-6659-36-4. MEŠIĆ ADEMAGA. rodj. 25.XII.1869. gramo. u Tešnju, Hrvat, musliman, oženjen, bez djece, dobrog imovnog stanja, navodno neosudjivan
  2. ^ Oriente moderno. Istituto per l'oriente. 1942. pág. 42 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 . ...doglavnik Ademaga (Adem Agha) Mesic...
  3. ^ Sančević, Zdravko (1 de enero de 1998). Pogled U Bosnu: Zapisi Veleposlanika. Naprijed. pag. 371.ISBN 978-953-178-092-6. Consultado el 12 de diciembre de 2013 . Ademaga Mešić (1868.-1945.)
  4. ^ Kisić Kolanović, Nada. Ademaga Mešić i hrvatska nacionalna ideaja 1895.–1918. godine // ČSP , vol. 40, núm. 3 (diciembre de 2008), págs. 1124:

    Budući da je nacija podijeljena na vjerske i regionalne skupine, Mešić ponavlja da je nužno razdvojiti pojam vjere od pojma nacije, te tvrdi: “Mi nismo Turci, nego smo po vjeri Muslimani a po naciji i našem lijepom hrvatskom jeziku Hrvati”.

  5. ^ Kisić Kolanović, Nada. Ademaga Mešić i hrvatska nacionalna ideaja 1895.–1918. godine // ČSP , vol. 40, núm. 3 (diciembre de 2008), págs. 1128-1229:

    On vrlo jasno razdvaja pojam vjere od pojma nacije. Stoga uvjerava sunarodnjake da su “zavedeni da im je neispravno mišljenje u pogledu vjerskog nazora a naročito naziva našeg jezika kojim mi govorimo, da naš jezik nije bosanski i da bosanskog jezika nema nego da je naša pokrajina Bosna i Hercegovina obilježena tim nazivom i da je naš jezik hrvatski i da mi nismo Turci negoli da smo muslimanske vjere a hrvatske narodnosti”. U Hrvatskoj, dakle, “žive tri vjere ali jedna narodnost - hrvatska”. Prema Mešiću muslimani su po narodnosti “Hrvati muslimanske vjere, kao što Grci žive u Turskoj i nazivaju se Turci a vjere pravoslavne”. Očito je da je Mešić svoju bitku za jezik vodio na dva fronta: protiv srpstva i protiv bošnjaštva. On tvrdi da su Srbi “odvraćali muslimane od nacionaliziranja u duhu hrvatskom”, ali muslimani “nisu htjeli ni da čuju da oni govore srpski”. Srbi su također, nastavlja Mešić, “pomagali” Benjaminu Kállayu, zajedničkome ministru financija i upravitelju BiH u stvaranju bošnjaštva koje uključuje sliku da muslimani “nisu Hrvati i da naš jezik nije hrvatski nego da smo Bošnjaci a jezik bošnjački”. Stoga je Mešić glavnim kriterijem uspjeha svog “pokreta” za buđenje muslimana smatrao stvaranje “pravog osjećaja za svojim materinskim hrvatskim jezikom”. Dakle, jezik muslimana nije “bosanski” i “bosanskog jezika nema”, nego je “naša pokrajina Bosna i Hercegovina obilježena tim nazivom”, a naš je jezik “hrvatski”. (...) Prema Mešiću, muslimani su dokazali da su “nacionalni” upravo očuvanjem svoga jezika tijekom osmanskog razdoblja: “Osmanlije su nas silili da se turciziramo, da se odrodimo od svoje narodnosti, da od nas Hrvata naprave Turke (... ) Mi smo sačuvali naš hrvatski jezik u našoj užoj domovini.”

  6. ^ Preadolescente. Nova tiskara Vrček y el dr. 1933. pág. 297 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 . Власник му је био Адемага Мешић.
  7. ^ Đaković, Luka (1985). Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata. Globo. pag. 240.ISBN 9788634300093. Consultado el 12 de diciembre de 2013 . Dvije značajne ličnosti u tom pogledu bili su dr Nikola Mandić i Ademaga Mešić.
  8. ^ Gaković, Petar N. (1939). Bosna vilajet. Brača Jakšić. pag. 22 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 . Además de los musulmanes, no es necesario que los estudiantes se adhieran a su autonomía, (од тих су... демага Мешић који es un bicho raro)
  9. ^ Allworth, Edward (1994). Comunidades musulmanas. Duke University Press. pág. 126. ISBN 9780822314479. Recuperado el 12 de diciembre de 2013. En 1908, Ademaga Mesic creó el Partido Progresista Musulmán que tenía una orientación croata,
  10. ^ skupština, Yugoslavia. Narodna (1936). Stenografske beleške Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije. pag. 234 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 . Неки од њих су извршили огроман ороЈ насиља и по томе је нознат на злу гласу чувени Адемага Мешић из Тешња, који одмах у по- четку рата организовао" читав пук шуцкора и кре- нуо с њим на Србију.
  11. ^ Ribar, Iván (1951). Politički zapisi. Prosveta. pag. 104 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 . ... Adem-aga Mešić, poznat još iz Prvog svjetskog rata kao organizator takozvanog »šuckora«,...
  12. ^ Sančević, Mirko (1982). Od Bosanskih šuma do Venezuele: dogadjaji i ljudi u mojim sjećanjima. Knjižnica Hrvatske revije. pag. 131.ISBN 978-84-499-8433-4. Consultado el 14 de diciembre de 2013 . Kako aktivni konjanički časnik Dvojne monarhije Mundorfer je bio dodijeljen kao časnik za vezu s dobrovoljačkom Ade- maginom jedinicom, zvanom Ademagina vojska, koju je Ade- maga sastavio od tešanjskih muslimana, o svom je trošku...
  13. ^ Savić, Milivoj M. (1930). Naša industrija, zanati, trgovina i poljoprivreda: njine osnovice, stanje, odnosi, važnost, putevi, prošlost i budućnost. Izd. Ministarstva trgovine i industrije. pag. 334 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 . Извозници су г. г. para живине Адемага Мешић из Тешња,
  14. ^ Dedijer, Vladimir ; Miletic, Antun (1990). Genocidio y anima musulmana, 1941-1945. Svjetlost. pag. 53.ISBN 9788601015258. Consultado el 12 de diciembre de 2013 . U uskom krugu Muslimana izrazito privrženih ustaškoj državi, pored Hakije Hadžića, nalazili su se Ademaga Mešić i Osman Kulenović. Prvi je bio Pavelićev doglavnik, un drugi potpredsjednik vlade NDH sa sjedištem u Banjaluci.
  15. ^ Danas. Vjesnik. 1986. pág. 74 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
  16. ^ Danas. Vjesnik. 1986. pág. 75 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
  17. ^ Karihman, Ferid (1996). Hrvatsko-bošnjačke teme. Hrvatska Sveučilišna Naklada. pag. 209.ISBN 978-953-169-063-8. Consultado el 12 de diciembre de 2013 . Ademaga Mešić (1868-1945). yo.